Žive životinje prema CMR-u: poseban sporazum i rizici odgovornosti

Kod međunarodnog drumskog prevoza živih životinja pošiljalac i prevoznik moraju odvojiti dva pitanja: da li se primjenjuje CMR i kako poseban rizik živih životinja utiče na odgovornost? Član 17 stav 4 tačka f CMR-a navodi prevoz stoke kao poseban rizik. To samo po sebi ne oslobađa prevoznika od svake odgovornosti.

CMR ne sadrži opšti izuzetak za žive životinje. Zato su važni prekogranični prevoz uz naknadu, ugovorna dokumentacija, stvarno stanje pri preuzimanju i predaji te konkretan uzrok gubitka ili oštećenja.

Ovaj tekst obrađuje samo CMR tretman živih životinja. Veterinarski, propisi o zaštiti životinja i upravni zahtjevi mogu se primjenjivati dodatno. Oni ne zamjenjuju provjeru ugovora o prevozu i transportne dokumentacije.

Član 1 stav 1 CMR-a u pravilu obuhvata svaki ugovor o drumskom prevozu robe uz naknadu kada se mjesto preuzimanja i predviđeno mjesto predaje nalaze u dvije različite države, a najmanje jedna od njih je država ugovornica. Prebivalište i državljanstvo ugovornih strana nisu odlučujući za ovo područje primjene.

Član 1 stav 4 CMR-a isključuje određene prevoze, među njima prevoz prema međunarodnim poštanskim konvencijama, posmrtne pošiljke i selidbene stvari. Žive životinje tamo nisu navedene kao poseban izuzetak. Ako se prevoz može odrediti kao prekogranični drumski prevoz robe uz naknadu, početna procjena zato govori u prilog primjeni CMR-a.

Klasifikacija se ne može izvesti samo iz naziva „prevoz životinja“. Treba provjeriti ugovor, rutu, vozilo, preuzimanje, predviđeno mjesto predaje i lice koje je stvarno preuzelo prevoz. Pregled CMR ugovora o prevozu objašnjava opšte područje primjene.

Kod živih životinja strane bi prije preuzimanja trebalo da zabilježe koje se životinje prevoze, koliko ih pripada pošiljci, koji identifikacioni podaci postoje i gdje se obavljaju preuzimanje i predaja. Ovi podaci olakšavaju povezivanje dokumentacije i kasnije dokazivanje. Oni ne zamjenjuju pravila CMR-a o odgovornosti.

Član 1 stav 5 CMR-a dozvoljava posebne sporazume između država ugovornica samo u usko određenim slučajevima, na primjer da se CMR ne primjenjuje na pogranični saobraćaj ili da se kod potpuno unutrašnjih prevoza koriste tovarni listovi sa dejstvom vrijednosne isprave. To nije isto što i neograničeno pojedinačno isključenje odgovornosti kod prevoza životinja.

Član 41 stav 1 CMR-a proglašava ništavim odredbe koje direktno ili posredno odstupaju od Konvencije. Član 41 stav 2 posebno navodi osiguranje u korist prevoznika i odredbe kojima se mijenja teret dokazivanja. Poseban sporazum može opisati postupak, informacije i potrebnu pažnju, ali ne može jednostavno ukloniti obaveznu odgovornost prema CMR-u.

Član 17 stav 1 CMR-a u pravilu propisuje odgovornost prevoznika za potpuni ili djelimični gubitak i oštećenje nastalo između preuzimanja i predaje, kao i za kašnjenje u predaji. Ovo početno pravilo važi i kada se pošiljka sastoji od živih životinja.

Član 17 stav 4 tačka f CMR-a navodi prevoz stoke kao poseban rizik zbog kojeg prevoznik može biti oslobođen odgovornosti pod dodatnim uslovima iz članova 17 i 18. To se ne odnosi samo na uginuće životinje. Zavisno od nalaza, važni mogu biti i povreda, bolest, gubitak težine ili drugo pogoršanje. I dalje treba tačno odrediti vrstu štete.

Odredba o posebnom riziku nije opšta zaštita prevoznika. Član 18 stav 2 CMR-a uvodi pretpostavku kada prevoznik pokaže da se prema okolnostima gubitak ili oštećenje moglo pripisati posebnom riziku. Ovlašteno lice ipak može dokazivati da šteta stvarno nije nastala zbog tog rizika ili da je on bio samo djelimičan uzrok.

Prevoznik koji se poziva na poseban rizik prevoza stoke mora najprije provjerljivo prikazati činjenice. Tu spadaju stanje pri preuzimanju, trajanje i tok prevoza, stanje pri predaji i konkretna vrsta štete. Naziv „prirodni rizik prevoza“ nije potpun opis činjenica.

Član 18 stav 2 CMR-a dozvoljava suprotno dokazivanje. Ovlašteno lice može pokazati da je stanje postojalo već pri preuzimanju, da je konkretno odstupanje tokom prevoza doprinijelo šteti ili da navedeni rizik ne objašnjava stvarni nalaz. Kod više mogućih uzroka posebno su važni vremenski red i raspodjela činjenica.

Član 17 stav 5 CMR-a ograničava odgovornost na dio koji se odnosi na faktore za koje je prevoznik odgovoran kada su i drugi uzroci doprinijeli gubitku, šteti ili kašnjenju. Zato je potrebna analiza uzroka, a ne samo opšta pripisivanja cijelog događaja.

Za predaju treba u transportnom spisu povezati vrstu životinje, broj, identifikacione podatke, vidljivo stanje, posebne napomene i dogovoreni prevoz. Zavisno od životinje i rute mogu biti potrebni i dokumenti iz drugih pravnih oblasti. U CMR sporu je važno koju je informaciju prevoznik stvarno primio i sa kojom životinjom ili grupom se može povezati.

Sačuvajte tovarni list, nalog, zapisnik o predaji, fotografije ili video, identifikacione podatke, vremena i mjesta, poruke, uputstva i nalaze pri predaji. Kasnije izmjene dokumenta treba sačuvati kao novu verziju sa vremenom i podatkom ko ju je napravio. Potpisana predaja ne potvrđuje automatski da je stanje bilo uredno.

Tok između preuzimanja i predaje takođe mora ostati provjerljiv. Zabilježite zaustavljanja, pretovar, odstupanja od naloga, prijave problema i obavijesti pošiljaocu ili primaocu. Uputstva o potpisu i primjedbi na CMR tovarnom listu dopunjuju perspektivu mjesta predaje.

CMR uređuje ugovor o prevozu i građanskopravnu odgovornost u međunarodnom drumskom prevozu. Ona nije potpuna zbirka pravila o zaštiti, zdravlju ili upravnoj kontroli živih životinja. Dodatni zahtjevi zavise, između ostalog, od vrste životinje, rute, porijekla, odredišta i stvarnog prevoza.

Za CMR odgovornost ipak može biti važno da li je upravni ili stručni zahtjev bio dio dogovorenog prevoza i koju je informaciju prevoznik dobio. Upravni nalaz ne dokazuje automatski svako pitanje građanskopravne odgovornosti. Obrnuto, uredno popunjen CMR tovarni list ne zamjenjuje provjeru drugih obaveza.

Zato razdvojite dvije ravni: javnopravne zahtjeve za prevoz životinja s jedne strane, a ugovor, preuzimanje, predaju, štetu i CMR odgovornost s druge. Tako se veterinarsko pitanje ne koristi kao konačan odgovor na građanskopravni zahtjev.

Unaprijed isključiti CMR: Žive životinje nisu navedene kao poseban izuzetak u članu 1 stav 4 CMR-a. Treba provjeriti rutu i ugovor.

Poseban sporazum tumačiti kao isključenje odgovornosti: Član 41 CMR-a ograničava ugovorna odstupanja i u pravilu poništava odredbe koje odstupaju od Konvencije.

Poseban rizik smatrati automatskim oslobođenjem: Članovi 17 stav 4 tačka f i 18 stav 2 CMR-a traže vezu sa konkretnim gubitkom ili štetom.

Zabilježiti samo stanje pri predaji: Bez stanja pri preuzimanju teško je procijeniti uzrok bolesti, povrede ili gubitka.

Miješati pravila o životinjama i CMR odgovornost: Veterinarske zahtjeve i građanskopravnu odgovornost prevoznika treba ispitati odvojeno.

Najprije sačuvajte originalnu transportnu dokumentaciju i povežite svaki dokument sa konkretnom pošiljkom. Zabilježite preuzimanje, predaju, zaustavljanja, opažanja, nalaze i osobe koje su zabilježile pojedino stanje. Kod više životinja pojedinačne životinje ili grupe moraju ostati prepoznatljive.

Zatim odvojeno provjerite područje primjene CMR-a, ugovorne odredbe i navedeni poseban rizik. Uporedite dogovoreni prevoz sa stvarnim tokom i zabilježite svako odstupanje. Kada se navodi prirodni uzrok, odlučujući su konkretni dokazi.

Ako je životinja uginula, povrijeđena ili oboljela, ako poseban sporazum treba ograničiti odgovornost ili je uzrok sporan, cijeli transportni spis treba bez odlaganja pripremiti za pravnu provjeru. Tekst o prepreci isporuci prema CMR-u odnosi se na drugu situaciju, ali pokazuje zašto uputstva i mjere treba bilježiti hronološki.

Nove tekstove i pravne informacije kancelarije možete primati putem BRANDaktuelle Rechtsnews. Pretplata na newsletter.