Incoterms: evidentirati prelazak rizika u transportu

Incoterms® između prodavca i kupca određuju troškove, zadatke i rizike u određenoj tački kupoprodaje robe. U transportu nije dovoljno na narudžbenicu upisati samo „CIP“ ili „DAP“. Navedeno mjesto, korištena verzija i stvarna tačka predaje odlučuju da li se kasnije može utvrditi kada je rizik prešao.

Nakon štete na robi preduzeća moraju razdvojiti dvije ravni: prelazak rizika između prodavca i kupca prema kupoprodajnom ugovoru i odgovornost prevoznika prema ugovoru o prevozu. Incoterms pravilo samo po sebi ne određuje automatski da li prevoznik odgovara za gubitak ili oštećenje.

Ovaj tekst objašnjava kako dokumentovati prelazak rizika i procijeniti štetu na robi. Incoterms® 2020 su standardizovana ugovorna pravila Međunarodne trgovinske komore. Ona ne zamjenjuju pojedinačnu provjeru ugovora ni primjenjiva pravila austrijskog i međunarodnog transportnog prava.

ICC predstavlja Incoterms® 2020 kao pravila za međunarodnu trgovinu robom s jedanaest trgovinskih klauzula. Pravila raspoređuju troškove, rizike i obaveze između prodavca i kupca. Pravilo ne postaje automatski dio ugovora samo zato što se skraćenica nalazi na računu ili otpremnici. Strane ga trebaju ugovoriti u kupoprodajnom ugovoru ili u potvrdi naloga koja ga jasno uključuje.

Oznaka treba da sadrži konkretno pravilo, na primjer FCA, CIP ili DAP, navedeno mjesto i verziju. Jasna formulacija može glasiti: „CIP [konkretno odredište], Incoterms® 2020“. Sam naziv grada može biti nedovoljan ako u njemu postoji više mjesta predaje s različitim postupcima.

Incoterms pravilo u pravilu ne uređuje vlasništvo, zadržavanje vlasništva, dospijeće plaćanja, svojstva robe ni posljedice povrede ugovora. Te tačke se moraju posebno ugovoriti. Pravilo takođe ne određuje automatski mjerodavno pravo ni nadležni sud.

Prelazak rizika prema kupoprodajnom ugovoru odnosi se na odnos prodavca i kupca. Ako rizik prelazi predajom prvom prevozniku, kupac može snositi ekonomski rizik iako roba još nije stigla na odredište. To samo po sebi ne dokazuje povredu obaveze prevoznika.

Ugovor o prevozu ima svoje ugovorne strane i pravila. Kod međunarodnog drumskog prevoza robe može se primjenjivati Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (CMR). Tada se tovarni list, podaci o pošiljci, isporuka i odgovornost moraju ispitati prema tom okviru.

Austrijski ugovor o prevozu i obaveze prevoznika prema austrijskom UGB-u takođe se ne zamjenjuju Incoterms pravilom. Nakon štete zato nije dovoljno pitati ko prema CIP-u ili FCA-i nosi rizik. Treba utvrditi kada je šteta nastala, ko je imao robu pod nadzorom i da li je primjedba zabilježena.

Stranica o CMR-u i ugovoru o prevozu objašnjava transportnu stranu. Za štetu na robi korisna je CMR provjera odgovornosti.

EXW: Roba se u pravilu stavlja kupcu na raspolaganje na navedenom mjestu. Ne treba pretpostaviti ko stvarno utovaruje robu i ko obavlja izvozne formalnosti. Strane trebaju provjeriti odgovara li EXW stvarnom lancu međunarodne isporuke.

FCA: Prodavac predaje robu na navedenom mjestu. Ako je to mjesto kod prodavca, predaja se u pravilu događa nakon utovara na vozilo koje organizuje kupac. Ako je mjesto drugo, roba se stavlja na raspolaganje prevozniku kojeg je odredio kupac. Zato mjesto mora biti precizno.

CPT i CIP: Prodavac plaća prevoz do navedenog odredišta, ali rizik u pravilu prelazi ranije, kada se roba preda prevozniku. Kod CIP-a postoji i obaveza osiguranja prodavca. Osiguranje samo po sebi ne pomjera prelazak rizika na odredište.

DAP, DPU i DDP: Kod ovih pravila rizik u pravilu prelazi na navedenom odredištu. Razlika je u tome da li roba još stoji na pristiglom vozilu ili je već istovarena. DPU podrazumijeva istovar od strane prodavca; stvarnu tačku predaje treba zabilježiti.

Ovi primjeri ne zamjenjuju provjeru potpunog ICC pravila i konkretnog ugovora. Odlučujući su pravilo, mjesto, verzija, stvarni tok i eventualni posebni dogovori.

Nakon vidljive ili pretpostavljene štete odmah zatvorite lanac dokaza. Fotografirajte ambalažu, robu, jedinicu tereta, način osiguranja, oznake i stanje pri isporuci. Zabilježite datum, vrijeme, mjesto, prisutne osobe i uočenu štetu. Primjedba u tovarnom listu treba biti dovoljno konkretna da se može povezati s robom i oštećenjem.

Sačuvajte kupoprodajni ugovor s Incoterms pravilom, potvrdu naloga, potvrdu otpreme, tovarni list, zapisnike o predaji i isporuci, fotografije, podatke o vaganju ili temperaturi te komunikaciju s prodavcem, kupcem, špediterom i prevoznikom. Račun ili otpremnica mogu podržati dokaz o predaji, ali ne dokazuju nužno stanje robe u odlučujućem trenutku.

Sve dokumente povežite s jednom oznakom pošiljke. Zabilježite da li pravilo opisuje prevoz do odredišta ili određuje mjesto prelaska rizika. Zatim utvrdite da li je roba predana prevozniku, prihvaćena, pretovarena ili isporučena. Te činjenice mogu biti važnije za odgovornost od same skraćenice.

Kontrolna lista za dokumentovanje štete na robi pomaže pri prvim koracima. Kod nedostajućih ili proturječnih dokumenata pogledajte i stranicu o tovarnom listu i dokumentaciji.

Incoterms pravilo može predvidjeti obavezu transportnog osiguranja. Ta obaveza je odvojena od zakonske ili ugovorne odgovornosti prevoznika. Osiguranje štiti ekonomsku poziciju, dok se kod odgovornosti pita da li određena osoba ili preduzeće mora nadoknaditi štetu.

Provjerite osiguranu osobu, osigurani dio puta, isključenja, franšizu, vrijednost robe, obavezu prijave i dokumente koje polisa zahtijeva. Kod CIP-a je obaveza osiguranja prodavca dio pravila, ali se obim i uslovi moraju provjeriti prema konkretnoj polisi.

Ne ostavljajte pitanje ko prijavljuje štetu i koji dokumenti su potrebni do isteka ugovornog ili zakonskog roka. Prijava osiguranju nije automatski priznanje odgovornosti. Obrnuto, zakašnjela ili nepotpuna prijava može otežati naplatu.

Navesti samo skraćenicu: Bez navedenog mjesta i verzije tačka predaje može ostati nejasna.

Izjednačiti troškove prevoza i rizik: Strana koja plaća glavni prevoz ne snosi automatski rizik do odredišta.

Pomiješati Incoterms i CMR: Kupoprodajno pravilo ne zamjenjuje ugovor o prevozu ni tovarni list.

Postupati s kontejnerom kao s klasičnim pomorskim teretom: Prije ugovaranja treba provjeriti odgovara li pravilo stvarnoj predaji i radu terminala.

Osiguranje smatrati dokazom odgovornosti: Obaveza osiguranja ne daje automatski odgovor o odgovornosti prevoznika.

Štetu dokumentovati tek na odredištu: Bez dokaza o stanju i predaji teško je utvrditi kada je šteta nastala.

Ugovorite potpuno pravilo s konkretnim mjestom i formulacijom „Incoterms® 2020“. Opišite i koja se tačka predaje unutar lokacije podrazumijeva, ko utovaruje ili istovaruje i koji dokument dokazuje prelazak. Vlasništvo, plaćanje, osiguranje, nadležnost i mjerodavno pravo uredite posebno.

Uskladite kupoprodajni ugovor, transportni nalog, CMR tovarni list, otpremnicu i dokaz o osiguranju. Jedna oznaka pošiljke olakšava povezivanje spisa. Kod redovnih isporuka uvedite standardni postupak koji određuje ko provjerava pravilo, angažuje prevoznika i reaguje na primjedbu.

Nakon štete sačuvajte dokumente prije nego što date izjavu o odgovornosti. Ako je potrebno, zajedno pregledajte kupoprodajni ugovor, ugovor o prevozu, osiguranje i dokaze. Tako se pogrešna pretpostavka o Incoterms pravilu neće ispriječiti stvarnom zahtjevu.

Nove tekstove i pravne informacije kancelarije možete primati putem BRANDaktuellen Rechtsnews. Pretplatite se na newsletter.